fbpx
english pointer

Izložbe pasa

Izložbe pasa su kinološke priredbe čiji je cilj ocjenjivanje pasa prema propisanim standardima pasmina. Temelj ocjenjivanja je uspoređivanje izložbenih primjeraka određene pasmine sa standardom propisanim od strane FCI-a (Fédération Cynologique Internationale).

Izložbe pasa su kinološke priredbe čiji je cilj ocjenjivanje pasa prema propisanim standardima pasmina. Temelj ocjenjivanja je uspoređivanje izložbenih primjeraka određene pasmine sa standardom propisanim od strane FCI-a (Fédération Cynologique Internationale).

english pointer

Za fotografiranje izložbenih pasa potrebno je znati standarde pasmina pasa i njihovu anatomiju općenito. Sve ima svoju svrhu pa tako i taj standard. Cilj fotografiranja izložbenog psa je njegova promocija pa se tako i mi fotografi moramo potruditi predstaviti tog psa u njegovom najboljem svjetlu.
Kako bi to sve postigli jako je bitno da razgovaramo sa vlasnicima pasa koje fotografiramo. Nije sramota pitati što konkretno žele i kako to sve treba izgledati jer bolje je pitati i imati super fotku nego šutiti i da na kraju fotka bude nikakva.

Za fotografiju u stavu za većinu pasa treba troje ljudi: fotograf, netko tko će postaviti psa ( handler – koji također često treba biti jedan od subjekata na fotografiji ) i netko tko će animirati psa. Animiranje psa je bitno kako bi pas podigao uši i zatvorio usta da se vidi točno primjerak glave psa i kako on ustvari izgleda u “alert mode-u”. Isto vrijedi i za portrete glave.

Vrline i mane prema standardu koje su vidljive u kretanju procjenjuju se u kasu stoga je bitno da se pas tijekom fotografiranja kretanja kreće na upravo taj način. Naravno, svaka pasmina mora imati prilagođeni način kretanja koji joj maksimalno olakšava obavljanje same namjene, no kod mnogo pasmina težimo hvatanju trenutka kada je pas u savršenoj ravnoteži i uhvati što veći korak, bez pretjeranog podizanja noge sa što manje napora kako bi se postigao što manji utrošak energije. Kretanje je uvijek najbolje fotkati iz profila, dok se za stav i glavu uvijek treba prilagoditi psu.

Izrazito je bitno da se u kasnijem uređivanju fotografija NE MIJENJA oblik psa. Dakle, psa predstaviti onakvim kakav je u što boljem svjetlu ne znači da ga trebamo “photoshopirati” da izgleda bolje. Programi za uređivanje u ovom slučaju služe za naglašavanje boja, uređivanje pozadine, slobodno uklanjanje malih mrljica, grančica, slina i npr. ranica kojih inače na psu nema kako bi fotka izgledala što ljepše, ali sve ono što je uvijek na psu (npr. madeži, sijede dlake i dr.) se ne smije dirati. To je barem moj princip rada.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *